Created with Fabric.js 4.6.0 PORTAURBIS

POVIJEST USPJEHA

priredila: Dorotea Boch, učiteljica povijesti

USPJEH
1. dostignuće cilja; povoljan ishod čega [bez uspjeha; imati uspjeha; potpuni uspjeh; s uspjehom]
2. postizanje bogatstva, slave ili položaja [uspjeh ga je pokvario]
Hrvatski jezični portal izvor
STARI VIJEK
Hamurabi

Hamurabi je bio vladar staroga Babilona te je zavladao gotovo cijelom Mezopotamijom. Njegovo ime vežemo za golemu stelu u kamenu na kojoj je zapisan Hamurabijev zakonik - prvi poznati svjetski pisani zbornik zakona. Hamurabijeva vladavina obilježena je briljantnom diplomacijom i vještim vojnim pobjedama. Ujedinio je podijeljena kraljevstva od Perzijskog zaljeva do rijeke Habur te od Eufrata do Sredozemnog mora.

(tekst: Patrick Ivezić, 5. a, crtež: Patrik Franjić, 5. a)

Hatšepsut

Hatšepsut je bila žena faraon. Vladala je Egiptom više od dvadeset godina, a također je vladala i sa svojim mužem Tutmozisom II., za kojega se udala kada je imala dvanaest godina. Nakon njegove smrti preuzela je ulogu faraona te je postala najmoćnija žena na svijetu. Smatralo se da je jedna od najuspješnijih vladara Egipta. Dala je izgraditi veliki hram nazvan Jeseru Jeseru (svetiji od svetoga). Smatran je jednim od najimpresivnijih arhitektonskih dostignuća staroga vijeka. Hatšepsut je umjesto ratova organizirala uspješne trgovačke ekspedicije. Njezina je vladavina za Egipat bila razdoblje mira i prosperiteta.

(tekst: Leona Horvat, 5. a, crtež: Nika Dabčević, 5. b)

Herodot

Herodot je zapisao mnogo događaja iz prošlosti. Rođen je u Halikarnasu u Grčkoj, a preminuo u Turiju u Italiji. Napisao je djelo Povijest, a u njemu je, između ostaloga, opisao i grčko-perzijske ratove u kojima je i sam sudjelovao. Prozvan je "ocem povijesti". Događaje je pisao objektivno i provjeravao je točnost informacija. 

(tekst i crtež: Lucija Šijan, 5. b)

Car August

Kada je došao na vlast kao car Rimskoga Carstva, Gaj Oktavijan uzeo je ime August, što na latinskom jeziku znači uzvišen. Prije ove titule, zaustavio je građanske ratove i pobijedio u velikoj pomorskoj bitci kod rta Akcija 31. godine prije Krista. Također je pobijedio i Marka Antonija i njegovu saveznicu, egipatsku kraljicu Kleopatru. Kao car, August je proširio granice Rimskoga Carstva, a njegova vladavina bila je zlatno doba Rima. Ulagao je u izgradnju grada Rima, podupirao je razne umjetnosti i od svih se rimskih careva najviše zalagao za razvoj književnosti.

(tekst: Lucija Husnjak, 5. a, crtež: Ema Benšak, 5. a)

SREDNJI VIJEK
Kralj Tomislav

Kralj Tomislav vladao je u X. stoljeću. Pripadao je dinastiji Trpimirovića i bio je nasljednik Muncimira. Bio je prvi hrvatski kralj koji je ujedinio Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku. Također je bio prvi hrvatski vladar koji je koristio naslov kralja. Za kralja okrunjen je 925. godine na Duvanjskom polju u Hercegovini. Bio je prvi hrvatski vladar koji je vladao od rijeke Drave do Jadranskog mora. Nakon vojnih uspjeha i sam papa Ivan X. nazvao ga je kraljem. Pretpostavlja se da je kralj Tomislav živio do 928. godine.

(tekst: Domagoj Kovačić, 6. a, crtež: Antea Selak, 6. b)

NOVI VIJEK
Kristofor Kolumbo

Kristofor Kolumbo bio je jedan od najpoznatijih pomoraca u povijesti. Ploviti je počeo jako mlad te je volio ići u Portugal i na afričke obale. 1479. godine Kolumbo je napustio svoju rodnu Genovu i preselio u Portugal. Dok je živio u Portugalu osmislio je kako će putujući zapadom brže stići do Indije. U Portugalu ga nisu podržali pa je otišao u Španjolsku gdje su prihvatili njegovu ideju i time mu dali tri broda: Santa Mariju, Pintu i Niñu, a uz njih i posadu od devedeset ljudi. 1492. godine započeo je svoje putovanje i nakon dugih mjeseci stigao je na kopno koje nije bilo Indija. Iako je mislio da je došao u Indiju, zapravo je došao na drugi kontinent za koji se nije ni znalo da postoji. Tamo su ga dočekali necivilizirani ljudi tamnije boje kože, divljeg ponašanja, a bili su obučeni u životinjsko perje i krzno. Dao im je naziv Indijanci, misleći kako je došao na kopno Indije. Kolumbo je umro, a da nije ni znao da je otkrio novi kontinent. Taj je kontinent kasnije nazvan Amerika. 

(tekst: Nina Radović, 6. a, crtež: Antonio Kevrić, 6. a)

Ferdinand Magellan

Ferdinand Magellan bio je portugalski pomorac. U prvoj polovici XVI. stoljeća organizirao je putovanje oko svijeta za španjolskoga kralja. Kaže se da je tim putovanjem prvi put oplovljena Zemlja. Magellan je plovio duž obale Južne Amerike i kroz jedan prolaz, koji je poslije po njemu nazvan Maggelanov prolaz, godine 1521. stigao je do otočja koje je nazvao Ladrones. Na svojem je putovanju plovio s pet brodova: Trinidad, San Antonio, Concepción, Victoria i Santiago. S putovanja vratio se samo jedan brod, Victoria. 

(tekst: Marko Ivoš, 6. a, crtež: Lucija Ćužić, 6. b)

Faust Vrančić

Faust Vrančić podrijetlom je iz ugledne šibenske obitelji. Bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup. Tijekom studija i boravka u Pragu kretao se u krugu znanstvenika te je sam puno istraživao, a rezultate je objavljivao u nekoliko knjiga pretežno na latinskom jeziku. Njegova glavna djela su Dictionarium te Novi strojevi s kojima je stekao svjetsku slavu. Vrančić je također napisao knjigu sa svojim crtežima ili crtežima koji su prerađeni od tuđih izuma te s njihovim opisima. Ta je knjiga tiskana u dva dijela pod naslovima Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina te Novi strojevi Fausta Vrančića, opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim. Crteži u knjizi su pregledni te obuhvaćaju tehnička rješenja kao npr. uređenje riječnih tokova, mostova itd. te su namijenjena za olakšavanje ljudskog rada. Najpoznatiji njegov izum je Leteći čovjek, odnosno konstrukcija padobrana za koju se vjeruje da je isprobana tijekom skoka s tornja u Veneciji. Zbog svojih djela i izuma Vrančića se smatra jednim od najznačajnijih Hrvata svih vremena. 

(tekst: Ivana Lana Ćebić, 6. b, crtež: Antonio Kevrić, 6. a) 

Marija Terezija

Marija Terezija bila je prva i jedina žena vladarica dinastije Habsburg, a vladala je apsolutistički. Uvela je mnoge reforme. Jedna od njih bila je reforma za obrazovanje djece svih staleža. Izdala je mnogo urbara kojima su bili uređeni odnosi vlastelina i zavisnoga seljaštva, ograničila je progon vještica, a doticala je i gotovo sva područja javnoga života.  

(tekst: Leonarda Jajčević, 7. b, crtež: Nika Tiholis, 7. b)

Abraham Lincoln

Abraham Lincoln bio je šesnaesti predsjednik SAD-a. U mladosti se bavio raznim zanimanjima, pa je tako bio brodar, ali kasnije i odvjetnik. Pobijedio je na predsjedničkim izborima 1861. godine i to u Konfederaciji - državama Sjeverne Amerike. Bio je izuzetno važan zbog abolicionističkoga pokreta, koji je u cilju imao ukinuće ropstva. Borba protiv robovlasničkih odnosa obilježila je njegovu političku karijeru i učinila ga jednim od najvažnijih i najomiljenijih predsjednika Amerike svih vremena. Na njega je izvršen atentat, nakon kojega je umro.

(tekst: Zvonimir Dujaković, 7. a, crtež: Nika Nikolić, 7. a)

Ljudevit Gaj

Ljudevit Gaj rođen je u Krapini 1809. godine. Završio je filozofiju i pravo te se bavio izdavaštvom, jezikoslovljem i književnim radom. Objavio je knjižicu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja 1830. godine. U njoj je predložio pojednostavljenje hrvatskoga pravopisa te je "stvorio" nova slova dodavanjem "kvačica". Gaj je u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, uključujući i grofa Janka Draškovića, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Godine 1835. počeo je izdavati Novine horvatske s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska, dalmatinska, i od tada se potpuno posvetio narodnom preporodu. Zbog toga ga nazivamo središnjom osobom Hrvatskog narodnog preporoda. On je također i autor jedne od najpoznatijih hrvatskih budnica; neslužbene himne preporoda - Još Hrvatska ni propala. Zaslugom Gaja i njegovih suradnika hrvatski je jezik nakon višestoljetnoga izgrađivanja proglašen službenim jezikom u Hrvatskom saboru 1847. godine. Preminuo je 20. travnja 1872. godine

(tekst: Ivana Mrvelj, 7. b, crtež: Nika Nikolić, 7. a)

Nikola Tesla

Nikola Tesla, rođen 10. srpnja 1856., bio je hrvatski izumitelj i inženjer srpskog podrijetla. Djelovao je na polju elektrotehnike i strojarstva, te je dizajnirao sustav distribucije električne energije koristeći izmjeničnu struju. Pohađao je gimnaziju u Gospiću i u Rakovcu kraj Karlovca, gdje je maturirao. Upisao se na Visoku tehničku školu u Grazu 1875. godine. Zamislio je primjenu višefaznih izmjeničnih struja za ostvarenje okretnoga magnetskoga polja koje bi uzrokovalo vrtnju u elektromotoru. Ideja da razvije zamišljeni sustav odvela ga je u SAD gdje se zaposlio kod Thomasa Alve Edisona. Osnovao je tvrtku "Tesla Electric Light and Manufacturing Company" za proizvodnju električnih lučnica 1885. godine, a 1887. godine osnovao je tvtku "Tesla Electric Company" u čijem je laboratoriju konstruirao elektromotore izmjenične struje. Nikola Tesla jedan je od najutjecajnijih izumitelja svih vremena, izumio je brojne uređaje (daljinski upravljač, neonska lampa, radio...) bez kojih bi danas život bio drugačiji. Također je doprinio razvitku uređaja kao što su: računala, pametni telefoni, laserske zrake, itd. Nikola Tesla bio je genij koji je prelazio granice tehnoloških dostignuća u svoje vrijeme i bio je daleko ispred svoga vremena.

(tekst: Florian Kužir, 7. a, crtež: Nika Kukas, 7. b)

SUVREMENO DOBA
Albert Einstein

Albert Einstein, rođen 14. ožujka 1879., Ulm, Njemačka, bio je američki teorijski fizičar. Svoju mladost provodi u Njemačkoj, Italiji, a zatim i u Švicarskoj, gdje je 1900. završio studij na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu te se kasnije zaposlio u patentnom uredu. Tamo otkriva niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti, dilataciju vremena, osnovu opće teorije relativnosti...), a 1909. postao je izvanredni profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zürichu te poslije redovni profesor. Po Hitlerovu dolasku na vlast Einsteinu su oduzete sve funkcije te je Einstein otišao u SAD, gdje do kraja života radi na Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Godine 1939. na njegovo upozorenje o tome da bi Nijemci mogli izraditi atomsku bombu, u SAD-u su započeli istraživački radovi za proizvodnju takve bombe. Poslije se Einstein uporno borio protiv primjene tog oružja. Njegovo glavno djelo jest teorija relativnosti (1916. godine), koja je temelj razvoja teorijske fizike. Također su i njegovi radovi na polju kvantne teorije urodili plodom, a za nju je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Za svoga života napisao je i mnoga djela: Elektrodinamika tijela u gibanju, Temelji opće teorije relativnosti itd. U posljednjim godinama života Einstein je razvio unificiranu teoriju polja koja se bavi teorijom gravitacije i teorije elektromagnetizma. Umire 18. travnja 1955.,  Princeton, SAD, u 76. godini života. 

(tekst: Niko Josipović, 8. b, crtež: Katarina Sandelić, 8. a)

Alojzije Stepinac

Alojzije Stepinac rođen je 1898., a preminuo je 1960. godine. Zaredio se u Rimu 1930. godine te je neposredno poslije postao zagrebačkim nadbiskupom. 1940-ih godina iščekivao je proglašenje države Hrvatske, no udaljio se od ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske, koji je zagovarao mržnju prema Židovima, Srbima, Romima, itd. Alojzije Stepinac spašavao je progonjene Židove, Srbe, Slovence, Poljake, Rome, kao i Hrvate komuniste. Pomagao je svima koji su bili mete tadašnje politike i prosvjedovao je protiv progonstva iz države. Poslije završetka Drugog svjetskog rata odbio je prijedlog Josipa Broza Tita o osnivanju "narodne Crkve" neovisne o Svetoj Stolici te se zauzimao za prekid komunističke osvete nad neistomišljenicima. Zbog svih svojih silnih prosvjeda i neslaganja sa tadašnjim režimima, 1946. godine osuđen je na šesnaest godina zatvora u Lepoglavi, a 1952. godine premješten je u kućni zatvor u rodnom Krašiću. Godine 1998. sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.

(tekst: Jakov Škoro, 8. a, crtež: Maja Kolaković, 8. a)

papa Ivan Pavao II.

Rođen kao Karol Jozef Wojtyla u gradu Wadowice u Poljskoj, kasnije poznat po imenu papa Ivan Pavao II., jedan je od najutjecajnijih i ljudima najomiljenijih papa u povijesti. Bio 264. papa po redu, odnosno 263. Petrov nasljednik. Za papu je bio izabran 16. listopada 1978. godine i tu je službu vršio sve do svoje smrti. S papom se u Vatikanu ili na njegovim međunarodnim putovanjima, u kojima je prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca, susrelo više od 300 milijuna ljudi. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je papa primio u audijenciju. Dovoljno je podsjetiti na 38 službenih posjeta i drugih 650 audijencija ili susreta s vođama država. kao i 212 audijencija i susreta s premijerima raznih država. Hrvatima je on također poseban jer je posjetio Hrvatsku tri puta i treći posjet bio je njegovo stoto apostolsko putovanje. Godine 1983. na njega je izvršen atentat, ali svom srećom neuspješno. Atentator je zapucao i ranio papu; u tom je trenutku cijeli svijet stao, ali on je brzo prevezen u bolnicu gdje se nakon nekog vremena uspješno oporavio te atentatoru oprostio. Uz navedeni oprost, koliko je bila velika njegova dobrota pokazuje i činjenica da je u svojoj privatnoj kapelici krstio djecu svojih najsiromašnijih suradnika. Papa Ivan Pavao II. bio je poznat i po svojim govorima. Jedan je njegov govor bio toliko rječit da se mafijaš Benedetto Marciante predao policiji. Godine 2005. papa Ivan Pavao II. preminuo je u Apostolskoj palači. Godine 2011. je proglašen blaženim, a nedugo nakon toga godine 2014. proglašen je svetim.   

(tekst: Luka Maletić, 8. a, crtež: Maja Kolaković, 8. a)

Franjo Tuđman

Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću gdje je završio osnovnu školu, a srednju školu pohađao je u Zagrebu. U Zagrebu je sudjelovao u Nacionalnom demokratskom pokretu 1940. godine zbog čega je bio uhićen dvaput. Početkom 1945. godine odlazi u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije. Godine 1972. osuđen je na dvije godine zatvora zbog nacionalizma, a s obzirom na to da je njegov povjesničarski rad došao u koliziju sa službenom propagandom komunističke Jugoslavije, s odsluženja kazne bio je pušten nakon 9 mjeseci. Bio je kandidat Hrvatske demokratske zajednice na prvim demokratskim izborima 1990. godine, kada je i pobijedio te ga je Hrvatski sabor 30. svibnja proglasio predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Mijenjanjem naziva vezanih uz socijalističku prošlost, 25. srpnja 1990. godine Franjo Tuđman postaje predsjednik Republike Hrvatske. Na izborima 1992. godine izabran je za prvog predsjednika Republike Hrvatske te je uspjeh ponovio na izborima 1997. godine. Umro je 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu kao predsjednik Republike Hrvatske, a pokopan je 13. prosinca na Mirogoju. 

(tekst: Juro Ćužić, 8. b, crtež: Katarina Sandelić, 8. a)