Kako bismo uspješno upravljali vlastitim novcem, a nešto pokušali štedjeti potrebno je prije svega definirati neke pojmove koji se vežu uz novac, plaćanja, banke, štednju i slično.

Što je novac? Kako plaćati?

Novac ima brojne funkcije (sredstvo plaćanja, sredstvo razmjene roba i usluga, sredstvo oporezivanja, sredstvo osiguravanja vrijednosti i slično). Nama je najbliži pojam novac kao sredstvo razmjene roba koji je zamijenio trampu. Novac kao sredstvo razmjene roba predstavlja prvu i osnovnu funkciju novca. Razmjena robe može biti domaća i međunarodna. Za razmjenu robe potrebna je valuta kao sredstvo razmjene robe. Danas se najviše plaćanja robe i usluga obavlja putem kartičnog poslovanja, a karticama se koriste i krajnji potrošači (mi) i pravne osobe, tj. predstavnici pravnih osoba. U današnje vrijeme u velikoj većini prodavaonica omogućeno je plaćanje putem kartica koristeći POS naplatni uređaj. Plaćanje karticama tretira se jednako kao plaćanje gotovinom, stoga je prodavatelj obvezan kod sebe ustrojiti sve što je potrebno kako bi svaka naplata putem kartice bila u skladu sa propisom o fiskalizaciji. Kartice krajnjim korisnicima izdaju banke, ali i druga trgovačka društva. Gotovinsko poslovanje sve se manje koristi. Pandemija koronavirusa značajno je utjecala na smanjenje korištenja gotovine prilikom plaćanja roba i usluga zbog straha od zaraze. Pojmovi poput novca, gotovine, kartica usko su vezani uz jednu instituciju, a to je banka. Riječ „banka“ dolazi od talijanske riječi „banca“ što znači klupa i predstavlja financijsku instituciju kojoj je glavna djelatnost posredovanje u novčanim i kreditnim poslovima. Banke su najvažnije posredničke financijske institucije i predstavljaju glavninu financijskog sustava svih zemalja. Njihovo poslovanje uređuje se Zakonom. U bankama građani imaju otvorene račune, štednje, kredite i slično. Kako je u naslovu ove teme riječ „više štedjeti“ ukratko ću predstaviti štednju.

Što je štednja?

Štednja se može razdijeliti na dvije skupine s obzirom na motive koji stoje iza nje. Tako možemo govoriti o klasičnoj štednji koja predstavlja odgađanje sadašnje potrošnje s ciljem potrošnje u budućnosti (npr. svaki mjesec tijekom godine izdvajamo određena novčana sredstva „sa strane“ kao da ih nemamo) kako bismo si priuštili nešto u budućnosti (npr. sat, željeni odmor na nekoj destinaciji, automobil, računalo i slično). Druga skupina štednje je investicijska štednja koja je motivirana uvećanjem buduće vrijednosti sredstava, odnosno povećanjem buduće potrošnje – štednja koja za cilj ima ostvarivanje prinosa (npr. ulaganje u zlato, dionice, obveznice, kriptovalute i slično).

Najčešća vrsta štednje u Republici Hrvatskoj je bankovna štednja pod kojom se podrazumijevaju oročeni depoziti u kreditnoj instituciji koji su ugovoreni na određeno razdoblje. Kako bi se ta štednja isplatila kreditna institucija nudi kamatu na štednju koje se isplaćuju nakon isteka roka oročenja. Obzirom na događanja u svijetu, a samim time i na financijskom tržištu, kamate na štednju su vrlo niske i danas kada vlada inflacija ta štednja sve više gubi smisao. Mišljenja sam da se u budućnosti treba okrenuti drugim oblicima štednje, poput ulaganja u dionice, nekretnine, zlato. Osobno sam štedio na nekoliko načina (banka, životno osiguranje kao oblik štednje, kriptovalute). Kako sam već spomenuo ulaganje u zlato malo sam istraživao i našao članke u kojima stoji da je ulaganje u zlato najsigurnije iz razloga što cijena zlata konstantno raste. Godišnje otprilike raste 8 %. Uz ulaganje u zlato valja napomenuti da je ono potpuno oslobođeno od poreza (za razliku od štednje u bankama) ukoliko ga kupujete kao fizička osoba.