Kako izgleda jedan vaš prosječan dan?

• Dora: O prosječnom danu ovisi u kojem se dijelu sezone nalazimo. Ukoliko govorimo o početku priprema onda se najčešće radi o dva treninga, jutarnji koji je više usmjeren na kondiciju i snagu i popodnevni koji je rukometni. U pripremnom periodu je naglasak na odmoru između treninga i rekuperaciji tijela i uma, dok u ostatku sezone između dva treninga odrađujem druge klupske obaveze, poput predstavljanja novog sponzora, i družim se s prijateljima, odlazim na kave ili čitam knjigu.
• Larissa: Kao što je Dora rekla, ovisno o periodu godine, tj. sezone. Prosječni dan uključuje najčešće dva treninga (radnim danom, a subotom utakmicu i trening), popodnevni odmor, ispijanje kave i čitanje knjige.

Što vas je navelo na treniranje rukometa?

• Dora: Na rukomet sam krenula zbog toga što je većina prijateljica iz razreda odlazila na treninge i pričala u školi kako im je bilo na treningu, što im slijedi za vikend i kad im je idući trening. U to vrijeme sam trenirala i taekwondo no na kraju je rukomet pobijedio 🙂

• Larissa: Većina prijateljica iz razreda je išla na trening pa smo sestra i ja htjele vidjeti o čemu se tu radi i zašto je to tako zabavno. Na kraju su sve prijateljice odustale, a mi od toga napravile karijeru. 🙂

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

• Dora: Kad me netko pita za najveći uspjeh prva pomisao je brončana medalja na Europskom prvenstvu jer je to stvarno povijesni uspjeh za ženski rukomet u Hrvatskoj, no za mene osobno najveći uspjeh je što sam uspijevala uskladiti akademske obaveze u isto vrijeme kao i rukometne. I ne samo to, nego sam iz godine u godinu rasla i u jednom i u drugom području i na kraju uspjela i u jednome i u drugome.
• Larissa: Pa kao što je Dora rekla, zna se – osvajanje brončane medalje na Europskom prvenstvu, odnosno prve medalje u ženskom rukometu. Na osobnoj razini, to je definitivno uspjeh na akademskom i sportskom planu, odnosno to što se ne moram brinuti da ću jednog dana, kad završi sportska karijera, biti bez plana i mogućnosti zaposlenja.

Kako je izgledao vaš put do uspjeha?

• Dora: Ha, mislim da je izgledao kao i svaki put do uspjeha, bio je pun uspona i padova. Bilo je situacija kad sam bila spremna odustati od svega i ne bi mi bilo krivo, a bilo je i situacija kad sam se osjećala kao da sam na vrhu svijeta. No, mislim da je na svakom putu, bilo akademskom, bilo sportskom, najvažnija upornost, rad na sebi i kontinuitet, a tog sam se najviše držala kad je bilo najteže.
• Larissa: Kao i svaki drugi, pun trenutaka u kojima sam željela odustati, ali i onih zbog kojih je vrijedilo ustrajati – svake godine u RK Lokomotiva osvojila se neka vrijedna medalja, bilo da se radilo o Challenge Cupu ili osvajanju hrvatskog kupa, dok su na faksu to bile duge kave s kolegama nakon uspješnih kolokvija, proslava dviju diploma nakon 3. i 5. godine faksa itd.

Osim što ste uspješni u sportu, uspješni ste i u svom obrazovanju. Kako je izgledalo vaše školovanje?

• Dora: Osnovnu i srednju školu završila sam u rodnom gradu, Križevcima. Roditelji su otpočetka inzistirali da škola bude na prvom mjestu i tako je ostalo kroz cijelo školovanje. Posljednje dvije godine srednje škole sestra i ja smo igrale za Koku iz Varaždina te putovale svaki dan na treninge. Na svu sreću nastavnici su prihvatili naše sportske obaveze te su nam izlazili maksimalno ususret, no naravno, to smo morale opravdati s poštivanjem školskih obaveza. Mislim da je to bila vrlo važna karika za uspjeh, poštivanje obaveza na obje strane i izlaženje ususret kad su se te obaveze preklapale. Tako se, na svu sreću, nastavilo i na fakultetu u Zagrebu i klubu Lokomotivi. Svoje sam obaveze izvršavala kako su dolazile, a kad su se one preklapale izlazili su nam ususret. Uz dogovor i podršku okoline sve je moguće.

Koji ste predmet najviše voljeli u školi?

• Dora: U školi su mi najdraži predmeti bili hrvatski jezik i matematika. Na hrvatskom sam imala priliku izražavati se i pisati, dok sam na matematici voljela osjećaj dobro riješenog zadatka i razumijevanja gradiva dok smo ga krenuli učiti.
• Larissa: Tijekom osnovne i srednje škole jako sam voljela povijest, čak sam jedno vrijeme htjela biti arheolog (nakon pogledanih filmova Mumija, Nije zlato sve što sja… 😂)

Koliko vam je bilo teško uskladiti ostale obaveze s treninzima?

• Dora: Naravno da je teško uskladiti sve obaveze, želje i potrebe te da su ponekad društveni život ili učenje patili, no mislim da je bez odricanja nemoguće postići bilo kakav uspjeh, i u školi, a pogotovo u sportu. S druge strane, mislim da se sve može nadoknaditi uz trud i snalažljivost.

• Larissa: Naravno da nije bilo lagano, ali na neki način mislim da je uz veći broj obaveza i veća odgovornost, disciplina i posvećenost tako da u jednu ruku, to što sam imala više obaveza “tjeralo” me da budem marljiva i odrađujem zadatke na vrijeme.

Što očekujete od svoje rukometne karijere u budućnosti?

• Dora: Od svoje rukometne karijere očekujem nastavak ovog puta na kojem jesam, profesionalno se baviti rukometom dokle god mi ozljede, odnosno tijelo te životni planovi to dopuštaju. Željela bih se okušati u najjačim ligama te vidjeti gdje sam u tom kontekstu.
• Larissa: Nadam se iskoraku na klupskoj razini, što znači da pokušamo napredovati i konkurirati u Ligi prvaka, a što se reprezentacije tiče, voljela bih kad bismo se uspjele plasirati na Olimpijske igre u Parizu 2024.

Koji je bio vaš cilj kad ste krenuli trenirati rukomet, a koji je danas?

• Dora: Kad sam krenula trenirati rukomet moj je cilj bio dobro se provoditi, družiti se sa suigračicama i natjecati se na najbolji mogući način. Taj je cilj i danas prisutan, samo u drugačijem obliku. S igranjem na profesionalnoj razini dolazi i veća odgovornost i zahtjevi, no cilj je i dalje isti. Uživati u rukometu, imati dobre odnose sa suigračicama i osvojiti sve što se može osvojiti.
• Larissa: U startu je to bilo zbog druženja i prilika za putovanje, a danas mi to predstavlja izazov da se svakim danom trudim biti bolja i napraviti više. S obzirom na to da mi je to profesija, danas želim uz rukomet na neki način olakšati budućnost.

Što biste poručili učenicima koji se bave sportom?

• Dora: Nemojte odustati kad je teško jer na kraju svega ne požalimo ono što smo radili već ono što nismo i od čega smo odustali. Okružite se dobrim prijateljima, slušajte roditelje i nastavnike jer vam žele samo dobro i uživajte u onome što radite. Bez toga nema ni zadovoljstva ni uspjeha.
• Larissa: Znam da se čini da je teško uskladiti obaveze u školi i treninge, ali budite strpljivi, ustrajte, organizirajte dobro obaveze s obzirom na vrijeme koje imate i vjerujte, pronaći će se vremena za sve aktivnosti.

Osim što trenirate, kako još volite provoditi svoje slobodno vrijeme?

• Dora: U slobodno vrijeme volim čitati knjige, od klasičnih ljubića pa sve do modernih romana i stručnih knjiga iz struke. Isto tako, nema mi dražeg od kvartovske kave s najboljim prijateljicama i zaručnikom te neke dobre feel good serije.
• Larissa: Pa kao i većina sportaša, jako volim spavati. Volim i popiti kavu s dečkom i prijateljicama, pročitati dobru knjigu ili pogledati seriju.