Mnogo puta tijekom naših života, vjerojatno ćemo se susresti u okolini koja će zahtijevati jednoga dana od nas da se prikladno nekom događaju, stavu ili tipu posla i mjesta gdje se nalazimo tako i odjenemo. No čini li zaista u takvim trenutcima odijelo čovjeka i koliko drugima znači naš stav prema načinu oblačenja?

            Odjeća koju nosimo, često krije brojne tajne. Primjerice toga dana kada smo se odlučili obući u neku odjeću, mnogi će imati priliku upoznati nas. Ne zahtjeva mnogo, a već možemo i zaključiti tko se slaže s kakvim uzrastom, trendom ili načinom oblačenja, samo tako što smo ga vidjeli. Pomoću odjeće, možemo vidjeti je li ta roba skupa ili nije te na taj način uočiti nečije imovinsko stanje te stil i kontrast boja na njegovoj odjeći koje čine njegov stil, odmah će nam jasno reći koje boje ta osoba voli i što ona voli nositi. Sviđa li joj se više žuta, narančasta, zelena, crvena, plava ili ljubičasta, to mi ne možemo znati. Ono ovisi od osobe do osobe. No što je s onima koji nemaju odjeću. Što je s onima koji zakrpani dronjcima prose za ono malo korice kruha, čekajući da se netko dobra srca pronađe i podari ih toga dana jelom. Možemo li mi uistinu i onda vidjeti kakva je ta osoba. Na prvi pogled, svi će uočiti njenu neimaštinu, prosjaštvo te skromnost i neurednost, no zašto je to uistinu tako. Zašto se bojimo prići onima koji nas trebaju i mole za pomoć. Možda baš i ta osoba ima svoj određeni stav, stil odjeće koju bi željela nositi, ali ne može, Svoje najdraže mirise, okuse i boje koje bi rado vidjela koji put na sebi samoj. Znači li to da su te osobe loše, ljudi zlog i pokvarenog srca samo zato što ih razlikuje naša odjeća od njihove? Ljudi dobrog srca, dobre duše i naravi, ne trebaju odijelo ili kostim ili odjeću koja će se toga dana svima svidjeti da bi drugi primjetili kako vrijedi. Ljude se treba gledati prema onome kakvi su iznutra. Pod time ne mislim na zdravlje organa, već ono što njih čini njima, ono što ih čini posebnim i ono što čine, a da čine dobro.

               Mislim kako nikada nije, niti će ikada biti tako da nečije odijelo može predstavljati kakav je on i iznutra. Odijelo ili odjeća koju nosimo svaki dan možda govore o našem ukusu, no nikada o nama samima. Ono nije niti će moći biti dovoljan dokaz nečije hrabrosti i dara što se krije u svakome od nas. Prave vrline, uvijek će se skrivati dok ih sami ne pronađemo na način da prvo nekoga upoznamo. Nikoga se ne treba bojati ili plašiti, jer svi smo mi ljudi i svatko od nas bi volio da ga se tretira jednako kao i nekoga drugog.

Ivan Buljan, 8. b