Barbara Jukić: "Nikad ne odustajte. Vjerujte u sebe i svoje snove!"
Sportski život može biti veoma težak, pogotovo kada sportske aktivnosti treba uskladiti s učenjem. Ipak, naša učenica Barbara Jukić dokaz je kako se brojne aktivnosti itekako mogu izvrsno uskladiti sa školskim obavezama. Kako izgleda njezin put prema uspjehu, otkrila nam je u razgovoru za treći broj školskog časopisa Porta urbis.
Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?
Radnim danom se probudim ranije da se spremim za školu jer navečer ne stignem. Nakon škole odmah rješavam zadaću te učim kako bih do 18:30 bila gotova sa svime da se odmorim prije treninga jer mi kasno završava trening. Utorkom kada nemam treninga završim sve propušteno te učim za testove i slično. Dan mi je jako užurban te pokušavam ne biti u velikom zaostatku sa školom.
Što te navelo na treniranje gimnastike i taekwondoa?
Gimnastiku sam počela trenirati u vrtiću kako bi se nečim bavila. Nakon toga prebacila sam se u klub Step by step sa svojim prijateljicama jer mi se step činio zanimljivim te sam se htjela baviti ritmičkom gimnastikom. Na taekwando isprva se nisam upisala nego me je tata doma učio nekim potezima samo zbog sigurnosti te mi se to svidjelo i nastavila sam ga trenirati.
Imaš li uzora u sportu kojim se baviš? Imaš li uzora općenito?
Uzor u taekwandou mi je moj tata jer mu želim ispuniti želju koju je sam htio ispuniti ali nije mogao. Ozlijedio se te je morao odustati od karijere. Sretna sam jer je tata osoba koja me najviše podržava u taekwandou. Nemam općenitog uzora jer koliko god voljela neki sport ne pratim ga na televiziji ili slično nego ga treniram radi sebe.
Što smatraš svojim najvećim uspjehom u sportu?
Moj najveći uspjeh u sportu je što su svi ponosni na mene i što me svi suci i natjecatelji očekuju sa smiješkom jer vjeruju u mene. Uz to su ovdje naravno i nagrade koje osvojim pravedno i budem zadovoljna sa svakim mjestom iako mi bude žao što je normalno ako postoji netko kome nešto ide bolje.
Pratiš li i druge sportove? Jesi li razmišljala o bavljenju drugim sportovima?
Na televiziji pratim nogometne kupove i prvenstva ali nisam razmišljala o bavljenju s nogometom ili nekim drugim sportom iako mi ponekad nedostaje igranje rukometa jer sam ga prije trenirala.
Najviše volim matematiku
Osim sporta, sviraš i klavir. Kako je to počelo?
To je zapravo obiteljska tradicija te već godinama svaka cura u obitelji svira instrument, uključujući i moju mamu koja svira violinu. Baka mi je pokazala kao maloj kako se svira klavir te sam se odlučila za njega.
Ideš i na klavirsko natjecanje u šestom mjesecu. Kako se pripremaš?
Uz to da imam četiri natjecanja kroz ove ljetne praznike, pripremam se dosta. Klavir sviram svaki dan po sat vremena minimalno te ako ne stignem nadoknadim to vrijeme idući dan. Za ostala natjecanja pripremam se na treninzima jer ih svaki drugi tjedan imam dva puta dnevno. Gimnastika mi je ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, dok mi je taekwondo ponedjeljkom, četvrtkom, petkom i subotom.
Koliko ti je teško uskladiti ostale obaveze s treninzima i klavirom?
Danima kada nemam treninge i satove klavira iskoristim to vrijeme maksimalno. Nakon učenja ne ležim i ne ljenčarim, nego idem vani ili kod prijatelja jer ja rijetko kad imam slobodnog vremena. Brinem se za svoju budućnost pa dosta toga propuštam i nadam se da će to jednog dana vrijediti. Učim vikendom te ako mi je nešto preko tjedna novo pokušavam brže riješiti zadaću te onda učim prije treninga.
Koji predmet najviše voliš u školi?
Najviše volim matematiku i tjelesni. Svi mi predmeti idu dobro, ali najviše uživam u matematici. Volim je rješavati i na tom satu sam najaktivnija. Tjelesni volim jer obožavam sport te nemam ništa učiti i mogu se opustiti. 😊
Što bi poručila učenicima koji se bave sportom?
Poručila bih im da nikad ne odustanu i da vjeruju u sebe i svoje snove. Ako nešto ne ide, uvijek pokušajte i ako ipak ne uspijete dignite se natrag na noge jer vas ništa ne može spriječiti. Kada ste ljuti ili nezadovoljni sobom, samo pokušajte i divit ćete se samome sebi.