Ivana Jozić Kalemušić: "Niti jedan posao nije težak ako ga radimo s voljom i ljubavlju"
razgovarao: Marko Ivoš, 6. a
Od studenoga 2021. vršiteljica dužnosti ravnatelja naše škole je Ivana Jozić Kalemušić, koja je do stupanja na funkciju bila učiteljica 1. a razreda. Koliko je zahtjevno bilo preuzeti dužnost ravnatelja, kakva je razlika učiteljskog i ravnateljskog posla i što ju najviše može izbaciti iz takta, v. d. ravnateljice otkrila nam je u intervjuu za školski list.
- Možete li nam se ukratko predstaviti i reći čime se bavite?
Ja sam Ivana Jozić Kalemušić, trenutačno sam vršiteljica dužnosti ravnatelja Osnovne škole Ivanja Reka. Inače sam učiteljica razredne nastave i u ovoj školi predajem 1. a razredu. - Koju ste osnovnu i srednju školu pohađali i zašto ste baš odabrali učiteljsko zanimanje?
Pohađala sam Osnovnu školu Rugvica, a nakon toga sam išla u jezičnu, XVIII. gimnaziju. Učiteljsko zanimanje odabrala sam još u osnovnoj školi, zahvaljujući svojoj odličnoj učiteljici Mirjani Kirin. Isto tako, učiteljica sam postala zato što sam oduvijek, od malih nogu voljela biti okružena djecom. Kad sam bila manja, voljela sam čuvati mlađe od sebe, izmišljati i organizirati igre za najmlađe. Voljela sam im pomagati da kroz igru nešto i nauče. Kasnije, u osnovnoj školi, kad bi se god pokrenula neka dobrovoljna akcija, uvijek sam sudjelovala u tome kako bih pomogla drugoj djeci. Naprimjer, u mojoj osnovnoj školi često smo organizirali humanitarne akcije za djecu s posebnim potrebama. U srednjoj školi i nakon nje volontirala sam u Caritasu i Dječjem domu Zagreb u Nazorovoj. Mislim da je učiteljska karijera bila samo logičan slijed svega toga. - Jeste li oduvijek htjeli biti učiteljica?
Jesam, zapravo još od prvog ili drugog razreda osnovne škole sam to shvatila promatrajući svoju učiteljicu. Kad god bi me netko pitao što želim biti kad odrastem, ja bih rekla da želim biti učiteljica. Kako sam odrastala, kroz godine sam imala i brojne druge želje. Jedno vrijeme htjela sam biti frizerka, čak i stjuardesa, ali i odvjetnica. Ipak, uvijek sam znala u podsvjesti da ću biti učiteljica i da je to zanimanje kojim se želim baviti.
„Nedostaje mi moj 1. a razred”
- Koliko Vam je zahtjevno bilo preuzeti dužnosti ravnatelja?
Kad sam preuzela dužnost ravnatelja, nisam imala osjećaj koliko je to zahtjevno, ali sad mogu reći da je vrlo, vrlo zahtjevno voditi jednu instituciju. Ipak, to je jedno lijepo iskustvo u kojem upoznate sustav školstva s neke druge strane. - Koja je razlika rada u učionici i ravnateljskog posla?
To su dva vrlo povezana, ali ipak dva vrlo različita posla. Kao učiteljica radim s učenicima, imam plan po kojem obrađujemo gradivo, u učionici učenici i ja zajednički provodimo vrijeme i organiziramo ga zajedno… Na ravnateljskom poslu je puno više nepredviđenih situacija, tu su više uključeni odrasli, a ne samo djeca, ali i puno institucija s kojima ravnatelj treba surađivati kako bi sve proteklo u najboljem redu. - Je li ravnateljski posao težak?
Ne bih rekla da je težak, ali je svakako zahtjevan. Smatram da niti jedan posao nije težak ako ga čovjek radi s voljom i ljubavi. Mislim da je to jedini način da se posao obavi kako treba. - Ima li nešto što biste kao ravnateljica htjeli promijeniti u školi?
Ne bih ništa promijenila, sve je s razlogom takvo kakvo je. Ipak, postoji puno toga što bih dodala. Mislim prvenstveno na razne inovacije u školi koje bi sasvim sigurno unaprijedile i upotpunile ovu našu prekrasnu školu. - Nedostaje li Vam rad u razredu?
Jako. Toliko mi nedostaje da svaki drugi dan odlazim u svoj 1. a razred pozdraviti i zagrliti učenike, malo porazgovarati s njima i pitati kako su.
„Vjerujem u uspjeh ove škole”
- Naša škola postoji tek tri godine. Kako biste se osvrnuli na vrijeme iza nas?
Ovo vrijeme unazad tri godine bilo je teško za sve. Nakon toliko godina čekanja, početnog veselja i euforije zbog otvorenja škole u našem naselju, svi smo vrlo brzo morali krenuti u školu na daljinu, u uvjetima o kakvima nismo ni sanjali da ćemo ikada raditi. Tko bi vjerovao da ćemo se gledati na mreži, a ne uživo. Mislim da smo svi mi koji smo radili u tim uvjetima uspjeli i time dokazali da vrlo brzo možemo reagirati i u nepredviđenim situacijama; i učitelji i učenici. Tek sad kad se sve vratilo u normalu, možemo govoriti o normalnom razvoju škole i njezinoj budućnosti. Vjerujem u uspjeh ove škole. - Što je za Vas uspjeh?
Uspjeh je vrlo velika riječ. Mislim da nam se uspjeh događa svakodnevno u brojnim stvarima i svakoga dana trebamo ga primijetiti kod sebe i kod drugih. Svaki put kad nešto uspješno napravimo, trebamo biti zadovoljni i sretni, čak i zbog onog uspjeha koji nam se čini malen. Svaki dobro riješen ispit, dobra prezentacija, ali i dobro proveden trenutak je uspjeh. Mislim da je lijepo da svi slavimo svoje male uspjehe na dnevnoj i tjednoj razini. Naravno, posebno je drag onaj uspjeh u kojem uložimo veći trud da bismo postigli ono što želimo. - Ostaje li Vam uz posao dovoljno vremena za druge aktivnosti i hobije?
Uz dobru organizaciju, da. Nekada mi i ostane vremena, ali nekada se moram malo više potruditi da nađem vremena za svoje hobije. - Što Vas najviše može izbaciti iz takta?
Nepravda. Samo nepravda. - Da se ne bavite ovim poslom, što biste bili?
Odvjetnica. Kao što sam ranije rekla, uvijek sam bila osjetljiva na nepravdu i htjela sam drugima pomagati u tome. Ipak, učiteljski poziv bio je snažniji. - Imate li neku poruku za učenike naše škole?
Budite ustrajni u svemu što radite i imajte osjećaje za ljude oko sebe, za svoje prijatelje, obitelj i učitelje. Uvijek imajte empatiju prema ljudima koji vas okružuju.
Nekoliko brzih pitanja 🔍
📖 Najdraža knjiga: Mary Beth Keane, “Upitaj još jednom”
🎞 Najdraži film: “Spašavanje vojnika Ryana”
📺 Najdraža serija: “Beverly Hills 90210”
🍽 Najdraže jelo: riba
🌏 Zemlja koju želim posjetiti: Singapur
✨ Neostvarena želja: nemam
😨 Najveći strah: bolest
👩🏫 Najdraži predmet: matematika
🏛 Najdraža prostorija u školi: učionica
