Krajem siječnja učenici osmih razreda Osnovne škole Ivanja Reka dva su dana boravili u Vukovaru u sklopu nacionalnog projekta u kojem, u organizaciji Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, učenici osmih razreda borave u ovom herojskom gradu i uče o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Učenici su u bili smješteni u prostorijama nekadašnje vojarne 204. brigade Hrvatske vojske gdje se danas nalazi Hostel Dubrovnik. Učenici su u sklopu posjeta Vukovaru posjetili Opću bolnicu Vukovar, mjesto koje je danas jedno od najpoznatijih simbola stradanja i patnje grada Vukovara iz vremena agresije devedesetih godina prošloga stoljeća. U podrumskim prostorijama bolnice učenici su vidjeli vjerno rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada i multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991. godine. U nekadašnjem atomskom skloništu, uz pomoć lutaka, prikazani su ranjenici u krevetima te novorođenčad u inkubatorima, a cjelokupni je ugođaj upotpunjen audiovizualnim efektima.
„Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris paljevine. Pod nogama se osjećaju ostaci trupovlja, građevinskog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina. Istovremeno, liječnici u vukovarskoj bolnici bore se s mnogim nedaćama. Od velikog broja ranjenika, od kojih je 300 težih i oko 400 nešto pokretnijih, mnogih civila, koji su ovdje našli utočište, do strašnih rana kakve su snašle pet i pol mjesečnu bebu, koju je danas u poslijepodnevnim satima operirao doktor Tomislav Vlahović.“
(posljednji izvještaj novinara Siniše Glavaševića za Kroniku dana Hrvatskog radija, 18. studenoga 1991.)
Učenici su posjetili i Memorijalno groblje Vukovar, najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a na tom mjestu danas je postavljeno 938 bijelih mramornih križeva u spomen na ekshumirana tijela 938 žrtava. Posjet se nastavio na Ovčari, bivšoj farmi poljoprivrednog kombinata VUPIK koja je nakon okupacije grada pretvorena u koncentracijski logor. Poslije pada Vukovara 18. studenog 1991., obični civili i ranjenici koji su se zatekli u vukovarskoj bolnici deportirani su na Ovčaru gdje su neki od njih kasnije smaknuti. Već 1992. godine posebni izaslanik Komisije za ljudska prava UN-a objavio je u svom izvješću kako je pronađeno točno mjesto masovne grobnice, ali ekshumacija nije bila moguća zbog okupacije toga područja pa su snage UNPROFOR-a čuvale masovnu grobnicu kako bi spriječile uklanjanje dokaza o jednoj od najvećih ljudskih tragedija u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Posmrtni ostatci 200 odvedenih žrtva ekshumirani su tek u listopadu 1996. godine, nakon ustanovljenja UNTAES-a i demilitarizacije područja, kada je nadzor nad svim vojnim objektima u gradu preuzela prijelazna uprava UN-a.
Učenici su pogledali i kratki film o Vukovaru koji je prikazao grad neposredno nakon okupacije te razgledali obnovljenu crkvu sv. Filipa i Jakova. Osim toga, učenici su vidjeli i Trpinjsku cestu, mjesto na kojem su hrvatski branitelji uništavanjem tenkova usporili ulazak neprijatelju u grad te vukovarski vodotoranj, simbol otpora na kojeg je tijekom Bitke za Vukovar palo više od 600 neprijateljskih projektila. Danas je vodotoranj u procesu obnove s namjerom da ostane spomenik Domovinskom ratu.
Na kraju je u Školi mira održano predavanje o mirnoj reintegraciji Podunavlja, nakon čega je uslijedio kviz znanja, u kojem su sudjelovale sve škole koje su tih dana bile u Vukovaru. Boje naše škole branili su Ivan Hader i Stjepan Rusan iz 8. b razreda koji su osvojili drugo mjesto u ukupnom poretku natjecatelja.
