U ove dvije školske godine puno se toga promijenilo. Od sjedenja u klupi s prijateljem do nošenja maski. 

   Školsku godinu započeli smo normalno sve do drugog polugodišta. Tada smo krenuli na online nastavu. Nama učenicima se to nije svidjelo iako je to dobro funkcioniralo. Profesori su nam olakšali situaciju najviše što su mogli i na tome smo im jako zahvalni. Nakon dva tjedna online nastave smo opet krenuli uživo u školu. Kada smo se vratili u školu morali smo nositi zaštitne maske. Nama su maske još od početka dosta smetale, ali nam je naše zdravlje najbitnije stoga ih nosimo.

Danas pri ulasku u školu obavezno moramo dezinficirati ruke, nositi zaštitne maske i ući na naš ulaz, a prije smo mogli samo ući na naš glavni ulaz. Nažalost, treninzi u školi su se trenutno obustavili. Nama učenicima je to teško palo, ali nećemo odustati zato što znamo da će u budućnosti opet krenuti zato se moramo dobro paziti i nositi maske.

Za svaki sat smo prije mijenjali učionicu. Danas svaki razred ima svoju učionicu, a profesori u njih dolaze svaki sat. Nama se to sviđa zato što ne moramo hodati s jednog kraja škole na drugi svako malo. Prije smo s prijateljem iz razreda dijelili klupu, a danas moramo sjediti sami u klupi. 

To je nama odlično zato što imamo više prostora za svoje stvari. Prije smo pod odmorom mogli izaći na hodnik i družiti se s prijateljima iz drugog razreda. Sada se zbog trenutne situacije s epidemijom moramo na hodnicima zadržavati što manje.

Jako puno učenika iz naše škole putuje školskim autobusom zato što žive malo dalje oda škole. Da bi mogli putovati školskim autobusom obavezno moraju nositi zaštitne maske na licu, a ako ih zaborave ne mogu se voziti školskim autobusom.

Prije smo mogli otići na predstavu ili u kazalište, a danas to nije u mogućnosti. Mi učenici se ne slažemo s tom odlukom, ali ako se potrudimo, nosimo make i pazimo se možda ćemo opet moći odlaziti u njih. 

Prije epidemije sva djeca su se po svome odabiru mogla hraniti školskim ručkom, a djeca mogu djeca samo ona koja idu na produženi boravak. Nekoj djeci se ova odluka svidjela, ali većini ne zbog toga što ako imaju više od šest sati moraju si ponijeti nešto sa strane kako ne bi bili gladni. Svi manji i veći razredi su prije jeli doručak u jednoj velikoj prostoriji, a dok danas svatko jede u svom razredu što je učenicima odlično. Danas se u toj prostoriji hrani samo produženi boravak za ručak. 

Trenutno, djeca koja uče dva jezika se jedina mogu miješati pri ulasku u učionicu. U učionici obavezno moraju biti postavljeni zaštitne staklene pregrade. Nama učenicima to ponekad zna zasmetati zato što onda ne možemo dobro vidjeti na ploču, ali nije ništa jako strašno. Profesori nakon svakog sata tjelesne i zdravstvene kulture moraju dezinficirati rekvizite koji su bili korišteni tijekom sata da bi ih i drugi mogli koristiti.  

    Želimo da epidemija brzo završi zato što je svoj djeci mjesto u školi. Djeca se trebaju što više družiti sa svojim vršnjacima i s njima se zabavljati. Zato se pazite, perite ruke, nosite maske kad je potrebno i sve će se vratiti kao što je i prije bilo.