U četvrtak, 31. listopada 2019. godine učenici osmih razreda Osnovne škole Ivanja Reka zajedno s učiteljicom glazbene kulture, ravnateljicom te razrednicama posjetili su Hrvatsko narodno kazalište i pogledali operu „Nikola Šubić Zrinjski“ Ivana pl. Zajca u režiji Krešimira Dolenčića te pod ravnanjem maestra Nikše Bareze. Na kazališnim daskama, pod svjetlima reflektora učenici su pratili ovo najpopularnije hrvatsko glazbeno-scensko djelo koje je prvi put izvedeno u zagrebačkom Narodnom kazalištu daleke 1876. godine.
Ideja opere bila je prikazati junačku obranu utvrde Siget. Opera opisuje pogibiju jednog od najpoznatijih predstavnika hrvatske aristokratske obitelji Zrinjski nakon dugotrajne turske opsade grada Sigeta 1566. godine.
„U prvom činu saznali smo da Sulejman Veličanstveni želi napasti Siget i ubiti Nikolu Šubića Zrinjskoga. Najimpresivniji trenutak svakako je kada Mehmed Sokolović dolazi pred Nikolu Šubića Zrinjskog i nudi mu titulu kralja Hrvatske ako Sulejmanu preda Siget, a on to odbija. Potom saznajemo kako je Sulejman teško bolestan. Tada upoznajemo i Zrinjskoga i njegovu vojsku te ostale važne likove. Prvi čin završio je nakon što su se Turci složili da napadnu Siget, a ne Beč. Drugi čin započinje s Jelenom i njezinim mužem koji ide na pripreme za boj, ali Jelena to ne želi. Sulejman je iznenada umro, a njegovu su smrt zatajili zbog ostalih vojnika. General turske vojske tada preuzima vlast i ide na Siget poraziti Zrinjskog. Jelena se zaključava u tamnicu, gdje sanja kako je umrla i nakon toga su do nje došli anđeli i počeli plesati oko nje. Ona pomisli kako mora umrijeti, a nakon sna dolazi njezin zaručnik Lovre Juranić kojemu ona govori kako ju mora ubiti. On to učini ali je prije toga uzme za svoju ženu. Sulejman umire te dolazi do posljednje reorganizacije turske vojske prije napada i odvija se i posljednja bitka. Nakon Jelenine smrti, bitka je započela. Zrinjski junački kaže kako će svojim životom braniti Siget.“ (Patrik Matić, 8. a)
„Opera je u meni budila raznolike osjećaje. Najtužnija mi je bila Jelenina smrt, nije željela umrijeti od turske ruke pa je nož stavila u ruke svoga zaručnika te ga onda zabila u svoje srce. Razgledali smo Hrvatsko narodno kazalište koje je vrlo otmjeno, bogato i lijepo ukrašeno mjesto i obiluje dekoracijama. Opera mi je bila zanimljiva, ali bih posebno izdvojila dio kada su se Jelena i njezina majka trebale sakriti zbog rata. One su htjele ostati sa svojim zaručnicima pod svaku cijenu. Mislim kako su naši učitelji izabrali savršenu operu koja nam je uspjela dočarati kulturu i povijest našega naroda koji je od davnina morao braniti svoju zemlju od raznih osvajača.“ (Laura Sliško, 8. a)
„Hrvatsko narodno kazalište impresivna je građevina u centru Zagreba i već odavno središnji dom kulture. Već sam i ranije bio u HNK, ali se uvijek iznova divim tom posebnom uređenju, nevjerojatnom blještavilu i ukrasima. Posebno su me se dojmili kostimi glumaca u operi koji su nam dočarali duh vremena kada su turski osvajači napadali našu zemlju. Iako nisam navikao na ovakav scenski izričaj primijetio sam kako se na ovaj način mogu nevjerojatno dobro pokazati osjećaji poput žalosti i tuge kada je Jelena preminula. Jako mi je drago što sam pogledao ovu predstavu, smatram kako je to vrlo korisno i svakome bih preporučio da ode pogledati ovu operu jer se dobro možemo upoznati s kulturom i povijesti naše zemlje.“ (Mateo Sliško, 8. a)
