Ocjenjivanje u školi najpoznatija je značajka školovanja i školskog sustava općenito. Učenicima je škola kao odraslima posao. To znači da se jako brinu oko toga. Kada sve povežemo, onda se svi možemo složiti da su ocjene dosta bitne jer se njima prikazuje naš uspjeh tijekom godine. Ipak nam te ocjene biraju daljini životni put. Logično je da se nameću i brojna pitanja oko njih. Trebaju li se djeca brinuti oko ocjena? Jesu li ocjene mjerilo znanja? I zadnje, ali ne i manje bitno, govore li ocjene kakav je tko kao osoba?

Prema mnogim stručnim osobama za dječja prava, ne samo da se možemo, nego i moramo složiti da se djeca zaslužuju osjećati u školi baš kao doma jer ipak ih i škola odgaja i čini ljude koji će jednog dana biti maksimalno produktivni u životu. Kako je vrijeme napredovalo i roditelji su se promijenili. Tako su i promijenili svoje poglede na školu. Većina djece uopće nije ni svjesna koliko zapravo uživaju dok borave na nastavi, unatoč činjenici da ne bi trebali samo uživati. Uz dobru atmosferu i ugođaj, škola ipak mora učiniti da učenici shvate surovost života, možda ne na teži način, ali svakako mora. To je pogled onih koji smatraju da se djeca ne bi trebala brinuti za ocjene jer se uvijek nešto može naći za raditi u životu i ocjene ne pokazuju koliko netko zna i kakva je tko osoba. Imamo i drugu stranu. Suprotnost. Ocjene jesu bitne jer ipak vam biraju daljnji put, a kako to ide korak po korak, ako pokvarite jedan korak, svi ostali bi vam mogli biti kobni. Zato, ocjene bi trebale biti jako bitne i djeca bi brinuti o njima. Mjerilo znanja svakako mogu biti. Može se jednom dogoditi da netko nije stigao napisati ispit do kraja pa da profesor krivo protumači nečije znanje, ali to nije stalno. Zato i nemamo po jednu ocjenu u školi, već nas se ocjenjuje tijekom cijele godine. Zato možemo također reći da vaše ocjene govore koliko se vi trudite, radite i znate. Osobnosti se također mogu odrediti preko ocjena. Prije svega, procijenit ćemo je li netko lijen i ne želi učiti pa nema dobre ocjene ili je marljiv pa puno radi i trudi se oko vlastitog uspjeha.

Generalno, subjektivno, općenito mogu i želim reći da ocjene nikako ne govore koliko je tko obogaćen znanjem i kakva je tko osoba. Svakako se trebamo brinuti za naše ocjene jer su nam one stvorile daljnji put, bio on dobar ili loš. Zaključujem da možemo uzeti i negativne stavke s obje strane, ali i jako dobre i pozitivne stavke s obje strane. Meni ocjene znače, ali ne jer se bojim da neću uspjeti u životu, nego zbog toga što smatram da moji potencijali odgovaraju mojim ocjenama.