Odlukom Hrvatskog sabora iz 1996. godine, 22. travnja obilježava se Dan hrvatske knjige, kao simboličan čin sjećanja na Marka Marulića, autora epa Judita, dovršenog u Splitu na današnji datum 1501. godine.
Ove se godine obilježava 501. obljetnica tiskanja ovoga jedinstvenog djela hrvatske književnosti.
Judita je prvi umjetnički ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskome jeziku zbog kojega je Marulić stekao naslov oca hrvatske književnosti. Dovršena je 1501., a tiskana 1521. godine. Za hrvatsku književnost Marulićevo djelovanje ima ishodišno značenje.
Marko Marulić (Marcus Marulus Spalatensis, 1450. – 1524.) rođen je i umro u Splitu, kao središnja ličnost splitskoga humanističkog kruga. Zahvaljujući spjevu Judita, stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea.
Judita je biblijsko-vergilijanski ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nastao na temelju starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi, koja je spasila Betuliju zavođenjem i ubojstvom asirskoga vojskovođe Holoferna. Iako preuzeta iz Biblije, priča alegorijski upućuje na Marulićevu suvremenost, koju obilježava strah i neizvjesnost pred najezdom Turaka, koji su pred vratima rodnoga mu Splita. Ep je dovršen 1501. i tiskan 1521. godine, a sam je autor doživio tri izdanja za svojega života. Izdanje iz 1522., koje krasi devet drvoreza s ratnim prizorima, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Ep Judita sadrži 6 pjevanja, a napisan je osobitim stihom hrvatskoga kulturnog prostora – dvostruko rimovanim dvanaestercem, koji u Marulića ima i prijenosnu rimu. Ova složena i zahtjevna versifikacijska shema pokazala je svu vještinu i okretnost Marulićeva pjesničkog talenta. Ep je uobličio po humanističkim poetičkim pravilima, opjevavši ipak Juditinu ljepotu u maniri petrarkističke poezije.
Marko Marulić jedan je od najprevođenijih hrvatskih književnika svih vremena. Za života najpopularnija su mu bila djela na latinskome, iako je pisao i na hrvatskome i talijanskome jeziku. Djelo De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca, Venecija, 1506.) bilo je velika uspješnica 16. stoljeća i doživjelo je otprilike 60 izdanja na brojnim europskim jezicima: talijanskome (Venecija, 1563.), njemačkome (Köln, 1563.), portugalskome (Lisabon, 1579.), francuskome (Douai, 1585.) i češkome (Prag, 1621.). Sv. Franjo Ksaverski nosio ga je sa sobom na svoje slavno misijsko putovanje kao jedinu knjigu uz brevijar i katekizam.
Osim spomenutih, Marulić je autor i brojnih drugih vrijednih djela: Evangelistarium (Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae (Venecija, o. 1510.), De humilitate et gloria Christi (Venecija, 1519.), Epistola … ad Adrianum VI. (1522.), De laudibus Herculis (Venecija, 1524.), Davidias (Zagreb, 1954.) i dr. Godine 1995. u Sveučilišnoj knjižnici u Glasgowu pronađeni su dotad nepoznati Marulićevi latinski stihovi, u kojima se predstavlja i kao pjesnik ljubavne i satirične tematike (Glasgowski stihovi, Zagreb, 1999.).
