Created with Fabric.js 4.6.0 PORTAURBIS

MIHAEL SEVER, naš bivši učenik: "Jednoga dana svoje znanje želim prenositi mlađima"

Mihael je naš prošlogodišnji osmaš koji je uvijek ostvarivao izvrsne uspjehe, kako u nastavi, tako i u sportskoj karijeri. Koliko mu je to bilo izazovno, koliko mu je izazovno u srednjoj školi i kako je izgledao njegov put do uspjeha, Mihael nam je otkrio  u razgovoru za treći broj školskog časopisa Porta urbis.

razgovor: S. B.; foto: privatna arhiva

Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?

Učenik sam Športske gimnazije pa nastavu imam samo ujutro od 8 do 14h.

Četiri puta tjedno imam treninge u klubu ili u reprezentaciji grada Zagreba odmah poslije nastave, od 14 do 15.30h, nakon čega dolazim doma, obavim ručak, kratko se odmorim, radim zadaću i učim do 18h. Svakog dana u tjednu imam  i večernje treninge od 19 do 21h ili od 20 do 22h, nakon čega dovršavam školske obaveze za naredni dan. Vikendima igram utakmice ovisno o rasporedu, te učim ono što ne stignem preko tjedna. Subotama navečer  obično otiđem na pizzu ili kavu s prijateljima.

 

Što te je navelo na treniranje rukometa?

Još u vrtiću trenirao sam  plivanje i taekwondo, a rukomet sam krenuo trenirati u drugom razredu osnovne škole u Školi rukometa Maksimir Pastela. Kako se radi o timskom sportu već na prvom treningu vidio sam da je to pravi sport za mene, dinamičan i zanimljiv te nisam propuštao niti jedan trening i jedva sam čekao vikende za igranje turnira i utakmica i upoznavanje novih prijatelja.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom?

Tijekom ovih 8 godina koliko se bavim rukometom sudjelovao sam na brojnim turnirima i natjecanjima, puno putovao, osvajao medalje i individualne trofeje, ali najvećim uspjehom smatram mnogo stečenih prijateljstava i upoznavanje mnogih gradova i država koje možda ne bih obišao da nisam rukometaš. Od  brojnih medalja izdvojio bih one s međunarodnog turnira iz Praga, najvećeg svjetskog turnira za mlade – Partille cupa iz Švedske te s Državnih prvenstava, a od individualnih nagrada trofej za najboljeg igrača i strijelca na međunarodnom turniru u Mađarskoj. Osim sportskih uspjeha rukomet mi je omogućio da naučim uvijek davati sve od sebe, i kad pobjeđujem i kad gubim.

Kako je izgledao tvoj put do uspjeha?

Kao što sam već djelomično i odgovorio, moj rukometni put počeo je u RK Maksimir Pastela gdje sam iz škole rukometa vrlo brzo prebačen u selekciju kluba. Nakon četiri sezone u Maksimiru, po jednu sezonu odigrao sam za RK Rugvicu i RK Dinamo, nakon čega sam dobio poziv iz najboljeg kluba u državi, RK PPD Zagreb gdje i sada igram. Mojoj sreći nije bilo kraja, svaki mladi rukometaš sanja jednog dana zaigrati za naš najtrofejniji klub. Želio bih istaknuti i da sam osim PPD Zagreba član i reprezentacije grada Zagreba gdje treniram s najperspektivnijim igračima u gradu. U svojoj dosadašnjoj karijeri radio sam s mnogim trenerima, od svakoga sam ponešto naučio, te njih također smatram zaslužnima za moj napredak i razvoj. Isto tako napomenuo bih da cijelo vrijeme imam izuzetnu podršku roditelja i obitelji bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće ostvariti.

Osim što si uspješan u sportu, uspješan si i u svom obrazovanju. Kako izgleda priprema za jedan tvoj školski dan?

Prvih šest razreda osnovne škole pohađao sam u OŠ Fran Krsto Frankopan. Sedmi i osmi razred pohađao sam u OŠ Ivanja Reka. U drugom razredu sam upisao i Osnovnu glazbenu školu Zlatko Baloković, smjer harmonika, koju sam završio na kraju sedmog razreda osnovne škole. Sudjelovao sam na brojnim koncertima i natjecanjima , te sam osvojio puno nagrada i priznanja od kojih bih izdvojio prvo mjesto na Državnom natjecanju mladih harmonikaša u Daruvaru 2016.g., te prvo mjesto na Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli 2017. g. Želja mi je bila upisati Športsku gimnaziju, što sam i uspio bez ikakvih problema budući da sam tijekom cijelog školovanja bio odličan učenik sa 5,0 prosjekom i perspektivan sportaš, a to su glavni kriteriji za upis i pohađanje moje sadašnje škole.

 

Koji predmet najviše voliš u školi?

Nikad nisam imao najomiljeniji predmet, svi su mi bili jednako dragi, ali ako baš moram izdvojiti, to bi bili Hrvatski jezik, Informatika i Matematika.

Koliko ti je teško uskladiti ostale obaveze s treninzima?

Ponekad je zaista bilo teško uskladiti obaveze u osnovnoj školi, glazbenoj školi i rukometu, ali nekako sam uvijek sve uspijevao. Bilo je dana kada bih poslije škole isti dan imao nastavu solfeggia, sat harmonike, sat orkestra i još navečer trening, međutim dobrim planiranjem i usklađivanjem sve sam stigao. Najteže mi je bilo na početku svake školske godine kada bih dogovarao termine u glazbenoj školi, budući da na raspored osnovne škole i treninga nisam mogao utjecati. Uvijek sam imao razumijevanja od profesora i od trenera ukoliko bi mi se neke obaveze preklapale, te sam propušteno uvijek nadoknadio.

Što očekuješ od svoje rukometne karijere u budućnosti?

Kao i svaki mladi rukometaš i ja maštam da ću jednog dana zaigrati za neki od najvećih europskih klubova, ali trenutno mi je najvažnije da uživam u svakom treningu i utakmici. Najveća želja mi je da budem zdrav i da me zaobiđu ozljede, te da jednog dana mogu mladim rukometašima prenijeti sve što sam naučio.

Koji je bio tvoj cilj kada si krenuo trenirati rukomet, a koji je danas?

Kada sam počeo trenirati rukomet moj cilj je bio baviti se sportom radi zdravlja, druženja, upoznavanja prijatelja i putovanja. Danas su moji ciljevi isti, jedino što sam uvidio da je sport ono što me zanima i u čemu bih volio raditi cijeli život, bilo  kao igrač, trener ili nešto drugo vezano uz rukomet ili sport općenito.

Što bi poručio učenicima koji se bave sportom?

Svim učenicima preporučio bih da probaju pronaći sport koji odgovara njihovim željama i predispozicijama, da budu uporni i da ne odustaju od svojih ciljeva unatoč tome što je sport prepun uspona i padova, pobjeda i poraza, sreće i razočaranja. Ipak bih napomenuo da svima njima, kao što je i meni, škola mora biti na prvom mjestu.

Osim što treniraš, kako još voliš provoditi svoje slobodno vrijeme?

Slobodnog vremena nema puno, ali volim ga provoditi družeći se s prijateljima i obitelji, ali i pogledati dobar film, zaigrati Playstation, šah, kartati belu ili igrati neke druge društvene igre.

Osim rukometa, volim pratiti i ostale sportove te pogledati nogometne utakmice koje igra moj bratić Renato, mladi nadareni nogometaš NK Dinamo Zagreb.