Ljudi često procjenjuju druge po izgledu odjeće i obuće koju nose. U današnje vrijeme rijetko tko ima svoj stil oblačenja, jer svi pokušavaju kopirati druge stilove i pratiti popularnost. Treba li se gledati način ili stil oblačenja kod ljudi?

Ljudi se ponekad brinu koju odjeću obući ili kupiti te često traže savjet drugih. Neki hoće kupiti neki dio odjeće, npr. neku košulju ili neke hlače koje previše koštaju, zbog čega ljudi jako puno troše novaca na odjeću samo kako bi se dokazivali drugima. Neke nacionalnosti imaju svoj stil oblačenja koji je poznat samo u njihovoj državi. Ljudi bi trebali nositi ono što mogu priuštiti, a da im se sviđa, ali također trebaju postojati pravila oblačenja (npr. da se ne dolazi na neka javna mjesta s neprimjerenom odjećom). Pravila oblačenja u školama bi se također trebala ublažiti. Neke škole imaju svoje uniforme koje su obavezne za učenike, a te uniforme priušti škola, tako da ne bude kršenja pravila oblačenja. Trebalo bi postojati više marki odjeće koje prave svoju odjeću s malim budžetom kako bi ljudi koji ne mogu priuštiti skuplju odjeću mogli kupiti tu koja košta puno manje. S jedne strane, odjeća koju oblačimo nije bitna onima koji ne mogu priuštiti odjeću koju hoće ili nemaju svoj stil, a s druge strane ljudi kupuju odjeću bez da gledaju cijenu te odjeće i puno novaca potroše samo kako bi udovoljili nekom drugom ili se uklopili u društvo, a također postoje ljudi koji imaju previše novca i onda se razbacuju s njime tako što kupuju skupu odjeću i bahate se sa novcem koji imaju. Neki čak procjenjuju čovjeka samo po njegovom stilu oblačenja.

Odijelo ne čini čovjeka te ljudi ne bi trebali procjenjivati osobine čovjeka samo po njegovom stilu oblačenja. Odijelo može govoriti dosta o čovjeku, kao npr. koliko je uspješan, odgojen itd., ali ne uvijek kakva je on točno osoba. Kako bi se ovaj problem riješio ljudi bi trebali prvo malo bolje upoznati čovjeka prije nego što procjenjuju njegove osobine.

Arton Aliti, 8. a